Pariz nekada: uske uličice i barikade

Tijekom svake pobune naroda protiv vladajućih (1789., 1830., 1848. i 1871.), dijelove Pariza okupirali su revolucionari. Uspjeh su dugovali ne samo simpatijama sugrađana, nego i vijugavim uskim uličicama srednjovjekovnog grada. Tijekom svih pobuna, bande prosvjednika lako su blokirale zapetljani labirint pariških uličica. Postavljanje barikada pokazalo se vrlo učinkovitim te je u takvim situacijama grad bilo nemoguće kontrolirati. Prisjetite se slavne slike Eugenea Delacroixa iz 1830. godine, Sloboda vodi narod, na kojoj je Marianne (nacionalni simbol Francuske Republike, personifikacija Slobode i Razuma u tijelu mlade žene) prikazana kako se uzdiže upravo iznad barikada.

Napoleon III i Drugo Carstvo

Tijekom perioda poznatog kao Drugo Carstvo (1852-1870), Napoleon III, pranećak slavnog Napoleona Bonapartea, vladao je zemljom. Pariz je u tom periodu bio prenapučen, prljav, opasan i kaotičan grad u kojemu su neprestano izbijale epidemije raznih boleština. To se nikako nije uklapalo u viziju Napoleona III, koji je sanjao o novoj veličanstvenoj prijestolnici čije će ulice pričati o slavi Francuskog Carstva. Tada je na scenu stupio barun Georges Eugene Haussmann čija je zadaća bila modernizirati Pariz. Njegov zadatak bio je uspostaviti novu kanalizacijsku mrežu i opskrbiti grad čistom vodom; osvijetliti ulice plinskim svjetiljkama, sagraditi središnju tržnicu (Les Halles), parkove, škole, bolnice, zatvore i zgrade administracije. Bio je to vrlo ambiciozan projekt koji je podrazumijevao sveobuhvatnu rekonstrukciju grada.

Haussmannova rekonstrukcija

Zbog svoje uloge u izmjeni lica grada zaradio je nadimak “Rušitelj”. Prokopao je prastare, zavojite ulice koje su toliko puta zaigrale u korist Revolucije. Umjesto njih izgrađeni su široki bulevari i avenije na kojima barikade nisu funkcionirale te su, naravno, bile pristupačnije za brzi dolazak snaga zakona. Suvremenici su mu zamjerali što je gradnjom širokih ulica potpomogao neutralizaciju građanskih nemira u dijelovima grada gdje je živjela radnička klasa. Zamjerali su mu i što je odvojio bogate od siromašnih, stvorivši “šik”, popularne arondismane sa stanovima koje su si mogli priuštiti samo bogataši. Naime, dio stanovništva bio je prisilno iseljen, mnogi su morali napustiti svoje domove jer su bili namijenjeni za rušenje. Novi bulevari puni modernih zgrada ubrzo su postali dom istaknutih bogatih građana. Optužili su ga i za uništavanje gradskog srednjevjekovnog blaga: vijugavih uličica koje su odisale šarmom prošlih vremena. Zbog toga ga je prozvao i sam Victor Hugo! Jedini dio grada koji se “spasio” od Haussmannove ruke je četvrt Marais. S druge strane, njegovi zagovornici apelirali su na sugrađane da se prisjete koliko je Pariz bio jadan i prljav grad prije nego ga je Haussmann rekonstruirao.

Pariz danas

Pa ipak, sve što danas razgledavamo i čemu se divimo u Gradu Svjetlosti većinom je zasluga ovoga gospodina. Zaista je učinio Pariz veličanstvenim gradom. Obogatio ga je nekim od najljepših trgova, avenija i parkova, spomenicima i zgradama ispred kojih se svakodnevno fotografiraju tisuće turista.

 

Za My Travel Map piše: Barbara Ljubić